lost princess
27.06.2008., petak
...budala...
|
Koja sam ja budala... zasto uvijek nasjedam na neke lazne dobrice. Svi mi govoreznam ja dobro kako ti je, al oni ustvari nista ne znaju... ne znaju kako je kad si pocijele dane sam, kad nemas nikoga da te tijesi i da slusa tvoje gluposti... U srcu mi po stoti put jedna te ista se rana pravi, jedna ti se ista rijec projuri glavom, koja sam ja budala... prisjecam se stoti put tebe, a ti ne maris za mene, ti uzivas u drugoj...briga tebe sto si mene iskoristio, sto si mene pustio da polako lapim, da isceznem u boli... Sto pitanja a ni na jedno odgovora. Neka...ja sam BUDALA... |
11.06.2008., srijeda
...bolji dani... :)
|
Tamni...sivi oblaci su nebo oslobodili, povukli se i odustali. Sunce se lagano zrakama van probija, tamu tjera. Opojni miris ruza moju sobu obavija, na licu se lagani osmjeh javlja. Vraca se neka volja, zelim van izaci...uzivati i zivot voliti. Kao da se smisao vraca, kao da shvacam da uvijek tugi ode kraj...kao da sam se ponovno rodila. sada sam sretna i ispunjena...radujem me kad pupoljak procvjeta, kada kapljeca kise na moje lice pada, sitnice me raduju....sada volim, ne decka nego zivot. Sada sam napokon ona stara... I AM BACK!!! :) |
22.05.2008., četvrtak
|
Spavam, bude me snazni udarci kise po prozoru, okrecem se u krevetu ali vise zaspati ne mogu, gledam na sat...5.30h...sta cu sad svi u kuci spavaju. Prislonila sam lice na prozor i gledam van. Kako sad grad izgleda nevino, ljudi su jos u dubokom snu. Sve je tako mirno i bezbrizno. Sad sve miruje, a ja opet sama, opet sama u gradu budna i opet me boli. Vec dugo trazim razlog da u ovom gradu ostanem ali...ali nista ne pomaze. Jao da se bar nesto dobro dogodi samo jedna sitnica pa da mi se sve ponovno svidi, da pozelim zivjeti...ali nista...ne mogu se ni zaljubiti...ma sve je ovo vec davno u zaborav palo, cijeli ovaj grad...zaraslo mahovinom, zatrpano suhim liscem, jadno...povratka nema, sve je unisteno... |
14.05.2008., srijeda
|
Eo mene...a bas nesto nemam inspiracije... tuzna sam |
08.05.2008., četvrtak
San!!!
|
Izlazak sunca, svijetlost i vedro nebo. Suza na odrazu, sada ju svi vide, sada vise boli. Dani su tako teski, izlasci iz ove male tamne sobice jos tezi, svaki put je kao ponovno probadanje maca kroz srce. O da mi je samo jednom zaspati i dugo, dugo se ne probuditi, zauvijek na prekrsnoj plazi s tobom lezati, a ti...ti bi mi u vedrim nocima zvijezde s neba skidao i na dlanu mi ih poklanjao. Ali to su samo neispunjivi snovi, snovi koji se nikada nece dogoditi. I opet sam nocas jos jedan cudan san usnula, i njega sam opet u san pustila. Pricali smo i oprastali se. Odlazio je od mene i na kraju mi rekao rijeci koje ce mi se zauvijek u srce urezati...zauvijek cu ove rijeci pamtiti:¨ZBOGOM, AKO SE NIKAD VISE NE VIDIMO!!!¨ U snu sam tako po stoti put zaplakala i ona stara bol se javila. Zasto nikad ne mogu sretna biti, ma bar u glupim snovima mir pronaci...  |
Jedna pogreska
|
Okrutni svijete stvorila te ljutska ruka zauvijek nezasitna. Oduzimas mi sve, ne maris za molitve. Uzeo si i njega, jedno srce mlado okruzio ga zidom zla... zatvorio ga, pustio na samu granicu dna. Sad on sam medu cetiri zida sjedi, hrani se zrakama sunca, nesto zeli. Napustio je sve, ostavio na slobodi... pa i jedno srce koje ga voli. Ne osjeca vise ni hladan zrak, ne zna ni koji je dan. Noci mu prolaze sporo svaki sum izaziva drhtaj straha, nagli trzaj...nemoc. Zatocen je i odvojen od nas, tama mu sakriva jad. Ni lice mu vise nije zivo... izgubio je volju,. ubila ga jedna pogreska |
Blizu sam, znam!!!
|
Ugasio se zivot, ulice su puste... mjesec iza oblaka trazi utociste. Hladna je noc, u meni izaziva strah... srce lagano kuca, moj dah je topao. Javlja se neki osjecaj samoce, sve je tako pusto...mrtvo. vjetar mi mrsi kosu, naglo se okrecem, mislim da me netko prati, ali nista 9osim moje sjene nije tu. Nastavljam dalje...sama. Grce mi se prsti, tijelo drhti...blizu sam. Gase se zadnja svijetla, moj lik nestaje u tami, jos malo... znam to... jos samo malo. Postaje hladnije, dah vise nije topao, stigla sam... Izlazi sunce i guta tamu... vise nije hladno. Pocinje novi dan, sve se nastavlja, rada se novi zivot, a moja tijelo bespomocno lezi u tami. |
28.04.2008., ponedjeljak
Kada sjecanja zabole!!!
|
Danas, dok sam setala mracnim ulicama, sama, obuzela ma sjecanja. Na svaki dan sretnog djetinjstva po jedna suza je pala, usna je zaigrala. Tek tada...tek tada sam shvatila, o Boze pa ja sam zena, ne vise tatina curica...proslost se nikada vratiti nece, sad sam velika. Snazno sam saku stisla i u prvo sto sam stigla udarila. Ni bol nisam osjetila, samo sam na pod sjela i snazno zaplakala. Prolaznici mi nisu bili vazni, ni na sto se nisam obazirala, jecala sam i plakala. Oci sam zaklopila, samo sam se lijepih i sretnih stvari sjecala. Dani u osnovnjaku, polazak u srednju, prvi izlazak, prvi date, prva ljubav i prvi poljubac. Sve je to tako daleko, tako maglovito ali tako sretno. Htjela bih...ma samo bih na trenutak htjela ponovno ona mala djevojcica biti, majku snazno zagrliti i vragolasto se s tatom prepirati. Ali ne, toga vise nema, sve je vrijeme pregazilo, a ostala su samo sjecanja, sjecanja i sreca koja se nikada vretiti nece.... |
Ti i ja
|
Zapad i sunce... Uveli list i kraljica cvijeća, Ruža. Padaš s drveta Života i smrti, Dobra i zla. Ja te podižem u nebesa, Ja sam tvoj anđeo čuvar, A ti maleni klinac. Ja sam tvoja zvijezda pratilja, Ja te vodim, držim te za ruku... Umornu rukicu malog djeteta. Ljubav slijepa, A tako predivno... Predivno lijepa. |
